Kraljevstvo tišine
17.01.2006., utorak
MARIJANA B
|
Tužna sam ličnost upitnog morala Ukupnost mojih misli gubi na vrijednosti Pred navalom emocija na spomen tvog imena Marijana B. Za mene je sreća vidjeti osmijeh tvoj Sanjam trenutak pod plavim nebom uz tebe Gospođi sudbini ja nisam najdraži lik Tako da moje želje ostaju puste Biti ću sretan tek onog trenutka kad se probudim uz tebe Marijana B. |
16.01.2006., ponedjeljak
KRIVA DIJAGNOZA
|
Dobar stari osječaj Sreća me neće Rastrojena ličnost Niz vene se šeče Virusna infekcija U obliku manjka sreće Otužna dijagnoza Vodi me odavde Vremena tužna Vremena sjajna Vremena okrutna Vremena blistava Život je samo tranzicija od mladosti do starosti. |
15.01.2006., nedjelja
JEDNOSTVANOST POSTOJANJA
|
Želim postati Obična sjena Da trčkaram okolo Bez imalo reda Da ne marim Za društveni poredak Da me ne zabrinjava Ljudski otpadak Želim samo lagano Da klizim. |
13.01.2006., petak
MIRIS PROLJETNOG CVIJETA
|
Mislim Kojim pravcem krenuti Kojom cestom poći Koji put odabrati Kuda će me snovi odnijeti Dok sanjam Miris proljetnog cvijeta Polagano prolazi kraj mene I vene, i vene. |
12.01.2006., četvrtak
ŠTO DALJE TO BOLJE
|
Mili brate kakav dan Dosadan i užasan Oko mene hrpa ljudi Koji ne mare što sutrašnjica nudi Svi su dani ovdje isti Da bi preživio moraš krasti Nemoj mariti za tuđe probleme Ne upuštaj se u političke dileme Popis ljudi koje moraš poštovati Lista je koju trebaš imati Pošteni ljudi rijetka su pojava Dobru akciju loša poništava Zato sjedam u prvi vlak Bježim hitro u nepoznati mrak. |
11.01.2006., srijeda
VAŽNOST POSTOJANJA
|
Postojanje je nevažne prirode Bit svega je čin ugode Imaj i dopusti imati Tada će tvoje oči progledati Plaha narav ljudskog stvorenja Na sudbinskoj karti ništa se ne mjenja Bitna je važnost postojanja. |
10.01.2006., utorak
MOJ ŽIVOT U NEKOLIKO RIJEČI
|
Zašto svi misle da živim odlično Kada mi ipak nedostaje ono nešto Kao i svi mrzim biti sam No ipak ja i dalje samotno u planine gledam Divni zeleni proplanci me privlače Hladni potoci misli odvlače Osjećam da nisam kao drugi Pomiren sa sudbinom kao radnici na mokroj prugi Uhvati život za rogove i pripremi se za rodeo Bio je moj moto, i vidi gdje me doveo Usamljena ličnost na rubu depresije Dok glava tutnji pod bubnjem visoke kompresije Dosta mi je pisane riječi, sjedam u auto i odlazim Da si samo tu, radio bih sve da ti podilazim Klizeći niz mokre gradske ulice Kroz misli mi prolazi samo tvoje prekrasno lice Čiji krevet griješ u ovaj jutarnji sat? Dali pomisliš na mene ponekad? Samo su neka pitanja od kojih boli glava Tek sad shvaćam da život bez tebe je živa strava Horor film bez sretnog svršetka To ti je moj život, ajmo sad iz početka. |
09.01.2006., ponedjeljak
LOŠ SAN
|
Iz ove glave dalje ne ide Kad bih bar mogao malo izmigoljiti Nekoliko puta svijet preletjeti Mentalni okovi ne popuštaju Moje breme postaje sve teže Daj otvori se! Pusti me van! Oh Bože kakav oduran san! |
08.01.2006., nedjelja
PONOĆNI VLAK
|
Čuvam jedno upražnjeno mjesto U vozu kojim upravlja strah Pokraj mene lete krajnosti Loši ljudi dobre naravi Izlaz je zakrčen tupim pogledima Krvavih očiju nekad bezbrižne djece Točno u ponoć strah ide svoju bitku da bije On kreće svoje žito da žanje Ulazi ravno u svaku kost Izgriza je kao izgladnjeli pas Pokraj sebe ja čuvam mjesto za tebe U vozu kojim upravlja strah. |
06.01.2006., petak
ŠERIF ONE STRANE MJESECA
|
Misli zaokupljene akcijskim filmovima Automobilskim jurnjavama Ljepe žene kroz izlog se smješe Ubitačan pogled na njegovom licu Njegov zakon vrijedi samo za nas Samo za nas Nekada je bio kao i ostala djeca Danas je šerif one strane mjeseca Vrijeme ti je proletjelo Danas te više nema Moraš da shvatiš samo jednu stvar Da nema više tvojih kekeca Sada možeš biti samo šerif one strane mjeseca. |
05.01.2006., četvrtak
ŠTO BI BILO, KAD BI BILO
|
Nakon silnih godina sve je ostalo isto Oči u obliku jesenjih kiša Ljubav je nestala Ili je možda postala ogromno tiša Ovog trenutka dok narod spava Moje misli miluju crte tvoga lica Uz vječno pitanje Što bi bilo, kad bi bilo? |
04.01.2006., srijeda
PISMO BIVŠIM DRUGOVIMA
|
Dragi bivši drugovi, Vaše poimanje slobode Šokira me iz dana u dan Ona se ne dijeli za dobro vladanje Sloboda nije privilegija bogatih Nego društveno dobro svih nas Sloboda nije ljudsko truplo Omeđeno granicama Sloboda nije glupa izjava Dopuštena popularnima Zar ne shvaćate Jednu očitu stvar Dali su vaše glave Pune gluposti Pa slobodu ne shvaćate Zahvaljujući lijenosti Jer svidjelo se vama ili ne Sloboda je sazidana od svih nas. |
03.01.2006., utorak
KRALJEVSTVO TIŠINE
|
Upijam tišinu koja lebdi oko mene Misli mi podastiru ružne uspomene Oh, tišino! Povedi me u kraljevstvo svoje Želim letjeti prostranstvima tvoga svijeta Plivati tvojim morem bez valova Slušati tvoj orkestar dok svira Voziti po bezimenim linijama Stajati po bezimenim stanicama Gromki zvuk jesenjeg vjetra Ulijeće kroz prozor kao ljutiti pas Moj noćni prijatelj sada bježi od mene Ostajem sam u vlastitom gnjevu Mislima koje nitko neće Zurim u prazno, dozivam san Jutro se budi Mene san neće Odbacuje me kao posljednje smeće. |
02.01.2006., ponedjeljak
ZAŠTO, BRATE?
|
Uplakano lice malog dječaka Vojnik u punoj ratnoj spremi Arsenal oružja umjesto cvijeća raste Zašto, brate? Zar si zaboravio zimu četrdeset i neke Zar si zaboravio doba kapitulacije morala Kada ti biješe uplakani dječak Uplakani dječak koji od nemani bježi Uplakani dječak koji za život bitku bije Pretvori pušku u cvijet Pretvori pucanj u smijeh Pretvori tugu u radost Pretvori očaj u milost Smiluj se bližnjem svom Pruži mu ruku spasa kao što sam ja pružio tebi. |
30.12.2005., petak
CIRKUS U GRADU
|
Cirkusni vikend tuče, udara Glasnu, ružnu buku Veliki šator stvara Pozornica vuče niti Ljudski smijeh dvoranom ori Vođa pozornice lažnim sjajom se kiti Uhvati me ako možeš Ružni lik ispušta kao krik Vođo! Moje niti ti ne vučeš. |
29.12.2005., četvrtak
ZABORAVLJENI OSJEĆAJ
|
Kroz kasnu i hladnu noć Moje misli lete k njoj Navire mi sjećanje na miris kose njene Iz mene bježe davno zatomljene uspomene Dugo tražim karizmu u vlastitom biću Nalazim samo prazninu, očajnu bol Želim je opet sresti, želim uživati u njoj Želim samo jedan pogled njen upućen meni Želim samo da me se sjeti U ovu kasnu i hladnu noć Dok moje misli lete k njoj. |
28.12.2005., srijeda
JAHAČI BUDITE SPREMNI
|
Apokalipsa, ljudi Sprema se na obzoru Stari div tek sada se budi San se pretvara u moru Zaboravljene parole Oni isti ljudi u novom izdanju Iako stara sječanja još uvijek bole Nova dolaze u još gorem izdanju Sumrak čovječanstva Jahači svoje konje sedlaju Nova epizoda ljudskog prokletstva Sada je na programu. |
27.12.2005., utorak
TAKO DOSADNA SRIJEDA
|
Da mi je već jednom Izaći iz ovog zelenog pakla Monotonija ovdje lomi i najjače duše Kod mene ona igra posljednji ples Pješćani sat je već na izmaku snaga Između mene i slobode stoji još samo par jadnih vojnika vremena. |
26.12.2005., ponedjeljak
IDEMO DALJE
|
Rušim moždane barijere Krčim sebi novi put Ka boljoj budućnosti Izvan idile usahlih pogleda. Vjetrovi me vuku u suprotnom smjeru U retrovizoru blješti odraz starog života Novi sada čeka širokog osmjeha Uz odsjaj zlatnog zuba u kutu. |
25.12.2005., nedjelja
SAMO ZA TEBE
|
Licem uz lice Priljubljenih tijela Dozivam tvoj dah. Mirisi tvoje kose Kao valovi me nose Niz jaglacima prošarane planine Preko mora boje karanfila Pa prema velikom platnu duginih boja Gdje ukradoh Ikarova krila Da se vratim tebi, jedina moja. Nakon svega toga kao šamar Poklanjam ti jedan dar. Jedinu vrijednost koju posjedujem Sada tebi na ruke predajem Moje neukroćene misli na srebrnom pladnju. |
24.12.2005., subota
BIJEG JE UZALUDAN
|
Četiri zida ružičaste boje Okružuju moj svijet Muljavi prozori smeđeg sjaja Filtriraju tužan osmijeh Duša je sama sebi bitna Vanjština je ionako šuplja idila Glazba teče kroz vene Hrani duševne stanice Živi mrtvaci u betonskim grobnicama Čine moju okolinu Njihove duše lutaju pustinjama Svatko je osuđen na doživotnu samicu Sa samim sobom. |